Kolač s kakaom i kruškama

Google reklame

Volim čokoladu, ali u njenom tvorničkom, proizvodnom ruhu: u obliku table, najbolje od 100 g (može i 200 g ili 500 g: ))) mogu i praline: )))
Ali nikako ne uspijevam razviti oduševljenje za čokoladne kolače i torte. Ne kažem da mi čokoladne torte i čokoladni kolači ništa ne valjaju i da ih nikad ne jedem, naravno, ima boljih i lošijih, ali ni jedan kolač ili torta od čokolade nisu mi se toliko svidjeli koliko najjeftinija čokoladica od 20ak grama (makar to bila i najobičnija kakao tabla ili Životinjsko carstvo).
Smeta mi što čokoladni kolači/torte uz čokoladu sadrže još sve i svašta: slatko vrhnje, mlijeko, jaja, šećer, maslac, brašno… (i ono sve što se stavlja u kreme, biskvite, tijesta…); meni je to sve višak, imam dojam da mi ti svi dodaci, ne nadopunjuju, nego uništavaju bit čokolade. Jednostavno mi smetaju prilikom uživanja u jedinstvenom okusu čokolade!
Probala sam i one čokoladne torte bez brašna koje se peku na pari, ali nisu me oduševile.
Kad se meni jede čokolada, onda mi se stvarno jede čokolada u “sirovom” obliku, a ne nešto od svih tih biskvitno-kruhasto-tjestastih kolača/torti s nekakvim čokoladastim kremicama.
Ok, ne volim baš sve čokolade, npr. one s orašastim plodovima i suhim voćem, ali i one su mi draže od ovih famoznih biskvitnih čokoladnih kolača/torti.

Koga god pitam: «Kakvu tortu da napravim?»; naravno da znam što će svi reći: «Čokoladnu!!!».

Pritom svi misle na tortu s puuuuuuuuuuuno čokoladne kreme. A čokoladnih krema ima svakakvih: krema na bazi pudinga i maslaca, krema od izmiksanog maslaca pofarbanog s malo kakaa ili čokolade u prahu pa do onih krema s jajima (sirovih ili kuhanih na pari), pa onda ganache krema na bazi čokolade i slatkog vrhnja itd.

Ja u većini slučajeva radim neku varijantu ganache kreme, ali da me ta torta onda oduševi – daleko od toga.
Da mi ponudite šnitu čokoladne torte kojoj svi pjevaju ekstatične hvalospjeve i komad tvorničke čokolade – ja bih definitivno odabrala ovu tvorničku čokoladu.

Nemam ništa protiv čokoladnih krema, ali (još: ) nikad mi ni jedna krema nije bila bolja od kupovne table čokolade.

A nešto što mi se baš nikako ne sviđa su tzv. čokoladni biskviti koji se rade baš od čokolade, a rezultat je nekakav čokoladni «biskvitni kruh». To me nikako ne može oduševiti, meni je to kao kruh s kakaom, a ne kolač; volim takve kruhove jesti npr. za doručak ili međuobrok, ali za mene to nije desert. Ni inače ne volim kolače koji se sastoje samo od biskvita, popularnost Mramornog kolača mi je oduvijek bila misterij – jel´ to svima stvarno tako taaaaaaaako fiiiiiiiiino, ili je interesantno samo zato što je u dvije boje?
Taj biskvit je ok, al´ meni gore mora biti barem jedna krema (a ni dvije nisu previše: )))

Kad radim takav nekakav tzv. čokoladni biskvit, uvijek mi je žao čokolade koju potrošim na to: da sam ju pojela bila bih sretnija, nego što sam na kraju s tim pečenim čokoladnim kruhom (pardon, «čokoladnim kolačem»).

Ima i onih nekih mokrih čokoladnih biskvita zbog kojih svi padaju u ekstazu. Ja (još: ) nisam probala takav mokri biskvit koji bi me oduševio: za mene je to jednostavno mokro-ljigavo-gnjecavi čokoladni kruh.

I tako, zbog tih mojih čudnih svjetonazora, rijetko radim čokoladne kolače/torte. Često na kolače stavljam rastopljenu (ili nasjeckanu) čokoladu, ili stavljam kakao u biskvit, općenito, često dodajem čokoladu u kolače, jer ona svemu popravi okus: ))) ali da baš radim neki «čokoladni kolač» ili «čokoladnu tortu» – to su kod mene iznimke.

Zato mi se diže kosa na glavi kad kod nekoga «u gostima» probam takvu nekakvu, navodno vrhunsku, bajkovito-ekstatičnu «čokoladnu tortu» za kojom se svi raspamete (!) i onda obavezno traže recept od domaćice. Ja nastojim pojesti servirani komad, ne sjećam se je li kada koji kolač bio toliko užasan da sam ga ostavila, ali definitivno se nije dogodilo da me nekakav čokoladni kolač tako oduševio da sam poželjela recept. Ali kad domaćicu naprosto svi traže recept, onda ona obično i meni ljubazno ponudi «Sanela, da i tebi isprintam/prepišem/mailam/faksiram/izdiktiram… recept?».
Onda ja oduševljeno-ekstatično-nekontrolirano kimam glavom, ko´ epileptičar, a posebno uvjerljivo izgledam, ako u tom trenu utrpam u usta ogroman komad dotičnog kolača. Ako odbijem ponuđeno printanje/prepisivanje/mailanje/faksirnje/diktiranje… recepta, svi će pretpostaviti da mi se recept ne sviđa, na što će se većina domaćica (koje ja poznajem) smrtno uvrijediti.
Zato sam već više puta doma dovukla recept koji nikada ne namjeravam isprobavati.

Baš sam razmišljala, što bi bilo da za rođendan zaželim čokoladnu tortu (još nikada nisam željela čokoladnu tortu za rođendan; obično želim veeeeeeeeeliku čokoladu: ))))))))))
Naravno, tu svoju čokoladnu rođendansku tortu radila bih sama i ona bi izgledala otprilike ovako: na pladnju, recimo, 2 kile tabli čokolade (različitih okusa:))) poslagane jedna na drugu i, budući da je to rođendanska torta, na te table bile bi popikane svijeće: to bi za mene bila prava (rođendanska) čokoladna torta u punom smislu te riječi – bez suvišnih čokoladno-kruhastih biskvita i tijesta, bez onih nekih čokoladnih kremica i ostalih popratnih tortnih sadržaja: )))))))
Čokolada je savršena sama po sebi. Zašto to kvariti? : )

Zbog svih gore navedenih razloga, nemam recept za najdražu/najbolju čokoladnu tortu. Kad me netko traži da mu napravim čokoladnu tortu, recept biram prema tome kako velika torta mora biti, koliko vremena imam da ju napravim, kako ju moram ukrasiti, itd.
A kad me ljudi traže da im preporučim neki recept za čokoladnu tortu, obično uz naziv torte naguraju hrpu hiperbolično-megalomanskih atributa i onda to zvuči otprilike ovako: «Daj mi neki recept za savršeno-veličanstvenu čokoladna tortu!», «Za koju čokoladnu tortu se može reći da je san snova?», «Treba mi recept za mmmmmmmmmmmmmmmmm čokoladnu tortu!», «Koja čokoladna torta je najviše mljac od svih drugih?».
Ja te ljude onda većinom blesavo gledam, jer nemam pojma što bih im rekla. Jednostavno nemam pojma kakav to recept oni od mene očekuju; pa im ukratko objasnim da ne volim čokoladne torte/kolače i zato nemam najbolji/najdraži recept za te stvari – i onda oni blesavo gledaju mene.

Skrenula sam s teme, al´ tako mi dobro ide to skretanje da ću nastaviti tim smjerom i nabrojiti što još volim, a što ne volim. Ali ne morate sve to čitati, ako vas zanima recept “otkotrljajte” se na kraj posta (fakat se nadam da ću uskoro doći do dijela u kojem je na redu pisanje recepta: )

Napomenula sam da to moje neoduševljenje čokoladnim tortama/kolačima, mene ne sprječava da u biskvite stavljam kakao, tamni biskviti draži su mi od jajasto-žutih jer barem imaju neku čokoladnu aromu (ali meni je i dalje ipak draža sirova tabla čokolade: )

Biskvit iz recepta, koji dolje namjeravam napisati, sadrži kakao (da sadrži čokoladu, najvjerojatnije ju ne bih upotrijebila: pojela bih ju bez kolača: )))
Taj biskvit bio mi je interesantan jer još nikad nisam radila takav.
U više navrata kuhala sam vino da mu se reducira količina kad sam radila neku kremu za tortu ili pikantni umak, ali još nikad nisam to reducirano vino stavljala u biskvit. Ali pretpostavljala sam da to mora biti fino jer volim kakao-biskvite natopljene kuhanim vinom, iako ne volim vino.

Da, dobro ste pročitali, ne volim vino i ne pijem ga. Ovo će sada blesavo zvučati, ali ja nikad u životu nisam popila cijelu čašu vina. Na ručkovima/druženjima/slavljima obično se prisilim da popijem gutljaj vina iz svoje čaše, ali ja nemam potrebu nalijati tu cijelu čašu u sebe samo zato što mi je to servirano. Malo gucnem iz čaše, reda radi, i gotovo.
Meni su vina jednostavno kisela i ne podnosim taj okus. Pila sam nekakve (jeftine) pjenušce s malim postotkom alkohola, i nekako sam uspjela popiti cijelu čašu toga jer je bilo slatkasto, ali ne mogu se prisiliti da strusim cijelu čašu nekog od onih skupih/kvalitetnih/razvikanih (a meni totalno neukusnih) vina.
U neka dinstana jela dodajem vino, jer mi ponekad odgovara, ali definitivno neću popiti čašu vina uz to jelo.
Ne volim piti ni kuhano vino, volim ga jedino u biskvitu: )

Da nastavim, možda još koga šokiram: ne volim pivo, i nikad nisam popila cijelu čašu piva. Prema pivu se odnosim slično kao i prema vinu, eventualno, popijem gutljaj, reda radi. Ipak, pivo koristim za izradu pivskog tijesta (koje volim: ) i za još neka jela.
Pivo ne pijem jer mi je užasno gorko. Ja ne mogu podnijeti to gorčinu, koju pivo ostavlja u ustima. Nakon gutljaja pive imam osjećaj da ću ispovraćati sve što sam jela taj tjedan.

Dakle, vino mi je kiselo, a pivo mi je gorko, i zato ne pijem takva alkoholna pića.
Da se u potpunosti odreknem alkohola, praktički bih mogla postati straight edge, tj. pobornik zdravog, besporočnog života.
Moš´ mislit.

Dakle, alkohol ne pijem često, a kad ga i pijem, ne nalijevam se njime.
Budući da ne pijem pivu i vino; pa što je onda ostalo?
Žestice!

Volim povremeno popiti čašu viskija, votke ili tekile (da ne bi bilo zabune: rekla sam čašu, a ne flašu; i nisam mislila na čašu od 2 deci, nego na malu čašu za žestoka pića).
Može i neka druga žestica, ali ove tri su mi najdraže.

Da rezimiram: ne volim čokoladne kolače i torte, a ne volim ni vino ni pivo.
Ali, volim čokoladu i žestice!

Nakon ove moje volim/ne volim liste, stigla sam i do recepta zbog kojeg sam, prije par sati (nadam se da niste zaspali: )) počela pisati post. Ovo sve što sam nadrobila u uvod, baš i nema veze s receptom: ali kolač ipak sadrži vino i kakao, pa ćemo se praviti da je to nekakva poveznica.

Receptić mi se svidio zbog virećeg voća. Volim kolače s kruškama i jabukama – kad cijele kruške ili jabuke vire iz kolača; sviđaju mi se zbog estetskih razloga. Već sam radila sličnu Tortu od krušaka, a kad sam vidjela recept za ovaj kolač, odluka je odmah pala. Ipak, za odabir recepta, presudno je bilo to što imam krušaka koje moram potrošiti.

Ovaj recept, a i ona Torta s kruškama svode se na, kako ja to kažem, biskvitni kruh, pardon, kolač, (fali im krema!), ali eto, ako ništa drugo, jest ću ovaj kolač za doručak: ))) Ne zvuči kao loš doručak: ) najbolje je dan započeti nečim slatkim: )

Kolač s kakaom i kruškama

Biskvit
375 ml suhog crnog vina
400 ml slatkog vrhnja ili biljnog šlaga
200 g šećera
1 vanilin šećer
naribana kora 1 limuna
5 jaja
375 g brašna
50 g kakaa
1 prašak za pecivo

Za nadjev i premazivanje
12 manjih krušaka
12 suhih šljiva (bez koštica)
75 g nasjeckanih oraha
sok 1-2 limuna
+
3 žlice meda
sadržaj 1 mahune vanilije
1 žlica naribane narančine kore

Za biskvit, zakuhajte vino i kuhajte ga na laganoj vatri da se reducira (ispari) na 50 ml (oko 5 jušnih žlica).

Polučvrsto izmiksajte slatko vrhnje s obje vrste šećera i limunovom korom. Zatim dodajte jedno po jedno jaje, nakon dodavanja svakog jajeta dobro izmiksajte.
Dodajte brašno, kakao i prašak za pecivo, sijući ih preko cjedila pa lagano promiješajte.
Na kraju u smjesu umiješajte 50 ml ohlađenog reduciranog vina.

Lim (35 cm x 24 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.

Kruške ogulite, ostavite im peteljke, odozdo ih izdubite: izvadite im koštice. Na dnu im možete odrezati zaobljenje, tj. izravnati ih da mogu okomito stajati, da se ne prevrću.

Sok 1-2 limuna pomiješajte s oko 200 ml hladne vide i u nju uronite svaku krušku da voda bude i iznutra i izvana: da kruške ne pocrne.

Kruške ocijedite i u svaku krušku, na mjesto koštica, ugurajte 1 suhu šljivu.

Napunjene kruške utisnite u biskvitnu smjesu.

Bilo bi dobro ravnomjerno rasporediti kruške: da su svugdje jednako udaljene jedna od druge i od rubova lima; na kraju će biti jednostavnije rezati kolač na jednake komade.

Sve posipajte orasima i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 70 minuta. Nakon 50ak min. možete odozgo staviti alumunijsku foliju, da kolač (i peteljke krušaka) ne potamne previše.

Pečeni kolač ostavite da se ohladi u limu.

Kratko prokuhajte med, sadržaj 1 mahune vanilije i koru naranče pa vrućom smjesom premažite ohlađeni kolač i kruške.

U originalnom receptu piše da je potrebna 1 žlica naribane narančine kore, a na fotki u tom časopisu vidi se da je narančina kora narezana na duge tanke rezance. Ali meni se to neda rezuckati, ja sam ju sasvim sitno naribala.

Prema tom receptu kolač bi trebalo narezati na 12 kocki. Još dok se kolač pekao, bila sam sigurna da će, čak i za mene, koja jednostavno obožavam kolače rezati na ogromne komade, kocke ovog kolača biti prevelike.
Na kraju sam to odlučila narezati po svome: prvo sam narezala kolač na 12 kocki, tako da je u sredini svake kocke jedna kruška i onda sam svaku kocku prerezala po dijagonali: na trokute (24 trokuta).

Ovaj biskvitić s vinom mi se sviđa, iako me ovi orasi ne oduševljavaju, drugi put radim bez njih.
Bila sam skeptična i prema ovom premazu od meda: dok je bio vruć, bio je jako ljepljiv i svjetlucao je na biskvitu, ali biskvit je to sve upio, i poslije kolač nije bio ljepljiv: )

Recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 17. 9. 2009., br. 10.

Izvor:Kolač s kakaom i kruškama

Comments

Tražene riječi:

You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Smiješne Slike

Kolač s kakaom i kruškama

Comments

Tražene riječi:

Napiši komentar

Kategorije

Zadnja trazenja